Sonja Smolec

POLOMLJENA GRANA

Posted on

Sonja Smolec

I iz polomljene grane list prolista,
a korijen potegne do plodnoga tla.
Okreće se suncu laka, srca čista,
ne pita više kojem stablu pripada.
*
Sakupljam sunce, puštam da dlanove mi grije,
da teče kao rijeka bez znanog ušća, bez znanog mora.…

više

STIGLA JE (KNJIGA)!

Posted on

Nova zbirka ljubavne poezije – Sven Adam Ewin: “Poslije tebe samo noć”

piše: Nada Vučičić

Kad sam otkrila poeziju Svena Adama Ewinog na Facebooku, prije nepune dvije godine, nisam ni slutila da će iskristalizirati moje mišljenje o poeziji.

Do tada sam poeziju osjećala srcem, ne tražeći dublje razmišljanje o onom jednostavnom – zašto? Ni što je to što me drži uz baš te pjesme/pjesnike suvremenike.

Dogodilo se da mi je njegova poezija ostala utkana u mislima, podsjećala me svakodnevno nekim riječima na njeno postojanje, javljala se notama muzike i povukla me snažno da o njoj razmišljam više, dublje preispitujem i učim – što to poezija mora imati u sebi da bi čitatelj shvatio zašto je pamti i želi uživati.…

više

TVOJA VILA

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 07.08.2012.

Sonja Smolec
Sretna slušam lepet mekih leptirovih krila,
hvatam zlatnu prašinu, a u mislima svojim
dok preko duge lebdim što se nebom svila,
razmišljam dal možda i Sunce da obojim.

Trputac, ivančicu, maslačak, jaglac i čičak,
a čuvat ću zauvijek svaki i najmanji cvijet
u očima mojim je nebo i cvate različak,
za mene je jednako važan cijeli svijet.…

više

NEDOSTAJU MI…

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 12.07.2017.

Sonja Smolec
Nedostaje mi sestra koju nikad nisam imala,
njen jutarnji zvonki smijeh, i njena svjetlost,
bijela ljetna haljina prepuna cvijeća, makova i ivančica

Ponekad razmišljam kako bi to bilo da sam je imala
u ono vrijeme kada smo se kao djeca igrali vjenčanja,
pokrivajući glave čistim, tek opranim zavjesama.

Za nju bih isplela topli šal da je grije…

više