ISELJENIČKE PRIČE
Iz naše arhive/ objavljeno 19.07.2010.
piše: Sonja Breljak
Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.…
Eto, došao je i taj dan. Dan odlaska. Dočekujući ga, sunce je ispunilo obzorje a nebo nad cijelim tobom, ostalo je bez oblačka. Kao da je znalo da upravo tu sliku treba ova osjetljiva duša. Šum mora i šapat borova pratit će me na svakom koraku učinjenom tisuću kilometara daleko od ovih tišnjanskih uspomena.
Berlin/ Stižu mi ovih dana, sasvim friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina.
Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
