događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ Objavljeno 07.04.2012.
piše: Dražen Radman
Sve se u meni buni da u nedjelju bilo kome zaželim ”Sretan Uskrs!”, a da taj netko ne zna što mu to zaista želim. Upravo o tome razmišljam ovih dana.
Koju to poruku šaljem mome bližnjemu kad mu dobrohotno kažem ”Sretan ti Uskrs!”? Što mu uistinu želim? Je li to u rangu onog: ”Svako ti dobro želim”? Naravno da nije, iako će netko, primajući čestitku, to baš tako shvatiti.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.04.2011
piše: Dražen Radman
Dogodilo se to na Veliki petak. A moglo se, zapravo, dogoditi na bilo koji drugi dan. Antonio … u kakvom je stanju bio …nije ni razmišljao o danima jer su mu već dugo bili svi isti. Bili su tmurni i teški. Baš kakav je i on postao.
Tog jutra …ne po prvi put …razmišljao je kako otići …kako otići s ovog svijeta ……
Iz naše arhive/ objavljeno 09.02.2012.
Piše: Dražen Radman
Sve manje je danas ljudi
koji znaju sjest’, prozborit.
Sve je više onih drugih
koje to baš i ne mori
.…
Velika pjesnikinja Vesna Parun rođena je na današnji dan prije 102 godine (10. 04. 1922.).
piše: Dražen Radman
foto: Wikipedia
Mnogo je lijepih i iskrenih stihova napisala ova posebna žena. Mnogo je njih koji su poticajni za pouku, razmišljanje, razgovor, diskusiju (čega je danas sve manje)…
“Čovjek je skitnica već po rođenju: ne zna otkud je došao, ni kamo se zaputio.” (V. Parun)…
Iz naše arhive/ objavljeno 28.09.2013.
piše: Dražen Radman
Ponukan tragičnim završetkom života g. Zvonka Bušića, a napose izjavom u oproštajnom pismu kako nije više mogao živjeti u ‘Platonovoj pećini’, ponovo sam pročitao Platonovu priču o ljudima koji obitavaju na tom mrklom mjestu i, dakako, shvatio da se priča odnosi i na cjelokupno društveno stanje Hrvatske.
U spomenutoj pećini, ljudi se odmalena nalaze s okovima na nogama i na vratu pa se ne mogu okretati. Stoje na istom mjestu i gledaju samo ispred sebe. Iza njih je otvor (ulaz u pećinu) kroz…
tekst i foto: Dražen Radman
Jedna od mojih najdražih fotografija… Kako je nastala?
Kad sam primjetio da nekoliko vrapčića uporno traže nešto po stolu, prosuo sam malo šećera i mirno pratio što će se dogoditi.
Odlučio sam biti nepomičan nekoliko minuta, gotovo ne disat, s rukama uz tijelo, pri rubu stola, s mobitelom uperenim – otprilike……
“Ne razmišljam toliko o toj usamljenosti, koliko razmišljam o ljepoti koja je preostala.” (Anna Frank)
